абакус-рс | зрно песка у пустињи

Postovi tagovani sa: politika

Svi tagovi

Sprečimo Tehnofobiju

U današnjem broju novina “24 Sata” pojavio se tekst po naslovom “Računari su nova i jaka droga”, koji možete naći u skraćenom izdanju u online verziji, ili u produženoj, papirnoj verziji (gde je naslov “Zavisnost od kompjutera se ne razlikuje od narkomanije”)

Članak počinje:

Zavisnici od kompjutera su asocijalni, sebični i egocentrični. Ugrožene su sve populacije, ali najviše tinejdžeri…

A meni se sve više prevrće želudac…

Dokle bre više ovakvi članci? Dokle će naši mediji da šire priču o “zavisnosti od kompjutera,” dokle će članci u novinama da budu besramni oglasi za usluge koje nude firme sa ovdašnjih prostora?

Najveća ironija je u tome što kod nas ima toliko malo kompjutera, toliko malo brzog pristupa internetu. Šta bi bilo da smo na nivou nekih zapadnoevropskih zemalja?

Mislim da J. Subotić, autor ovog članka, nema predstavu koliko zapravo takav članak štete nanosi ovom našem malom i (uglavnom) neobrazovanom društvu. Zna li on (ona?) koliko će neobrazovanih roditelja zbog ovakvih članaka uskratiti svojoj deci pristup kompjuterima, terati ih od kompjutera i kad treba i kad ne treba? Postoje li neke prednosti korišćenja kompjutera? Može li se nešto naučiti na njemu?

Zašto se zaustaviti na sprečavanju zavisnosti od kompjutera? Možda bi trebalo da lečimo i zavisnost od knjiga (zavisnici od knjiga i čitanja se lako prepoznaju - ne ispuštaju knjigu iz ruku, čitaju gde god mogu, više sati dnevno, i mogu da izgube vid od preteranog naprezanja očiju…), ili da lečimo zavisnost od televizije (ljudi koji moraju da gledaju TV (ili “zaglupljivač”, kako ga ja od milošte zovem), postaju nervozni i agresivni kada TV ne radi, gube oči, mozak…).

Deci je sigurno bolje da se bave sportom… Dok ne postanu zavisnici (ne propuštaju utakmice, kako na televiziji, tako i uživo, počinju da se klade i traće svoje živote i pare po kladionicama, da ne govorimo koliko je sport opasan po fizičko zdravlje - koliko se ljudi povređuju po sportskim mečevima… strašno, ali sačuvaće vid… valjda)

Evo jedne savršene ideje u tom duhu: hajde da osnujemo kliniku koja će da se bavi odvikavanjem ljudi od struje.

Da malo razložim problem:

Od kako je uvedena, struja u ovoj zemlji stvara gomilu zavisnika od iste. Ugrožene su sve populacije. Zavisnika od struje lako možete prepoznati: to su ljudi koji ne mogu da prežive jedan dan bez paljenja svetla, šporeta, televizora, kompjutera, usisivača, fena za kosu, i sličnih električnih uređaja. Kada nemaju struju postaju razdražljivi, napeti, agresivni.

Naša klinika će za samo par hiljada evra izvršiti tretman i osloboditi vas od te zavisnosti, kojoj se, nažalost, ne posvećuje dovoljna pažnja, pošto je svetska zdravstvena organizacija ne priznaje kao pravu bolest.

Posle uspešnog oporavka, naši klijenti mnogo više borave na svežem vazduhu (ah, kako je divno ponovo prati rublje u reci!), ležu na vreme u krevet, i bave se zdravim aktivnostima za duh i telo: cepanje drva, čuvanje ovaca, rad na njivi…

Ako su mogli naši pradede i prababe, možete i vi! Živite zdravim životom, ne robujte struji!

Klinika za odvikavanje od struje,
Put za feudalizam, bb
11000 Beograd
Srbija, brdoviti Balkan.

Šta mislite?

Da budemo fer (ja hoću da ispadnem fer, ovo nije oglas za nikakvu kliniku), problemi se svakako mogu javiti, u nekom promilskom delu stanovništva koje poseduje kompjuter, isto kao što se mogu javiti ako se bilo koja druga aktivnost konzumira prekomerno. Ali računari pružaju toliko mogućnosti za učenje, napredovanje i komunikaciju (od kad je chat asocijalna aktivnost?), da te prednosti daleko nadjačavaju rizike. Šta bi se desilo kad bi zabranili treniranje nekog sporta, zato što se ljudi na njemu povređuju?

Hajde da ne širimo tehnofobiju u ovoj našoj maloj, i nerazvijenoj zemlji, hajde da učimo ljude kako pametno da koriste računar (uključujući i chat, video igre i “surf”), pa ako, i kad se pojave pravi problemi počnemo da ih rešavamo, a do tada, da se skoncentrišemo na pravu narkomaniju, i ostale goruće probleme.

I hajde da ne pišemo oglase umesto novinskih članaka… 24h - vredite svaku paru!

PS
i b92 je imao potpuno isti članak emitovan u dnevniku pre mesec-dva… isti oglas.


Jao!

Danas:
“Ministarstvo za informatičko društvo nema sajt” - tipično… (via Internodium)

Update: Eve ga. Ništa od RSS-a, a taman sam se ponadao… BuiltWith otkriva malo više informacija (tipa CentOS ispod haube). Pogled u source otkriva još par zanimljivih stvari (tipa da ga tera OCP, “Omnicom`s Content Plaform”[sic])

Neko bi možda imao veća očekivanja posle 3 meseca, ali ne ja… prijatno sam iznenađen što se sajt uopšte pojavio…

Update2: validacija. no comment.


ODF vs. OOXML — nijedan

Cela ova prepirka i politički rat oko novog “standarda” za office formate mi ide pomalo na živaC.

I jedno i drugo hoće da budu standardi, sa samo jednom potpunom implementacijom (ako i toliko), i jedan i drugi su suviše komplikovani da bi se iko drugi mučio da ih implementira.

Povrh svega, i jedan i drugi se baziraju na pretpostavci da će neko da štampa te dokumente.

img147 - TwangoEj, papir! Stranice! Kolone! totalna nečitljivost i neprilagođenost za čitanje sa monitora, PDA, mobilnog telefona ili nekog drugog savremenog tehničkog pomagala.

Znam da je to (još uvek) neophodno ljudima u firmama, i da se zbog grabeža za njihovim parama digla tolika frka, ali za sve ostale postoje mnogo bolji formati.

Odavno sam ja prestao da arhiviram .doc ili .odt fajlove… Sve što treba da se štampa prebačeno je u PDF, za koji postoje dokazane, stabilne implementacije (barem za čitanje); a sve ostalo čuvam na blogovima poput ovog, sve ostalo arhiviram u mnogo jednostavnijim formatima poput RSS-a, HTML-a, XHTML-a…

Ovaj blog je čitljiv, kako na browserima starim 10tak godina (koji podržavaju samo tekstualni režim), tako i na mobilnim telefonima. Može se prikazati na svakoj kompjuterskoj platformi, nezavisno od toga ko ju je proizveo, i ko je podržava. Sadržaj se može pratiti nezavisno putem RSS-a…

I zašto bi se ja sad bakćao sa ODF-om, OOXML-om i sličnim glomaznim glupostima, razmišljao u kom formatu treba da sačuvam dokument na kome radim, i zašto bi trošio skupi internet da ga pošaljem svima koji treba da ga vide?

Da li je bitno da li je specifikacija dugačka 700 strana (+ oko 2000 strana dodatnih specifikacija na koje se poziva) ili 6500 strana?

Ja sam našao format za budućnost…


Datum
11. 4. 2007. @ 05:52

Kategorija
Nekategorizovano

Tagovi
, , ,

sr_RS — Nadam se da će potrajati…

Dok sam prevodio temu za ovaj blog, zapitao sam se koji je pravilan locale za Srbiju… Poedit, program koji sam koristio za prevod, je sugerisao sr_YU, za koji sam pretpostavljao da zamenjen sa nečim drugim. Na sreću Danilo mi je juče razjasnio na chatu:

<v0xel> koji je locale za srbiju?
<danilos> najnoviji sr_RS
<danilos> ranije je bio sr_CS, pre toga sr_YU
<v0xel> jel isti za cir i lat?
<danilos> ne, za latinicu je sr_RS@latin, sr_CS@Latn, sr_YU, a ћирилицу sr_RS, sr_CS, sr_YU@cyrillic
<danilos> sr_RS jos nije u feisty-u koliko vidim
<danilos> iako je vec ukljucen u GNU libc

Dakle trebalo bi sr_RS. Nadam se da će potrajati, i ime države i domen. Politička papazjanija na balkanu prouzrokovala je totalnu zbrku sa imenom naše države: prvo su nas, posle raspada SFRJ, sve svetske enciklopedije prozvale Serbia & Montenegro, dok smo se mi nazivali SR Jugoslavija. Par godina kasnije, taman kad su se svi navikli na to ime, mi ga promenismo u Srbija i Crna Gora, da bi se ubrzo zatim sveli na Srbiju. Mislim da sada niko sem nas ne zna kako se zapravo zovemo…

Nadam se da će se u narednih par godina stvari normalizovati, da ću po formularima na netu i po raznoraznim operativnim sistemima moći da nađem ime ove državice, i da se ono neće menjati.